Egipćani i astrologija
Također, Josip koji je živio 70 godina poslije Krista, pronašao je ova dva Setova stupa koji su stajali tamo još od vremena Velikog potopa. U trećem poglavlju svoje Knjige o Josipu, ovaj je poznati židovski povjesničar zapisao: “Čovječanstvo je živjelo puno prije Potopa i poznavalo je znanje o astrologiji”. On dalje govori o Abrahamu i o tome kako je on stigao u Egipat te tamo poučio Egipćane astrologiji. Veliki engleski astronom, Sir Isaac Newton (1642–1727.), bio je zaprepašten podacima iz Egipta (iz regije Memnom i Ammon), u kojima se navodi kako je kralj Sais uz pomoć egipatskih svećenika stvorio nauk o astrologiji.
Prema nekim orijentalnim zapisima, astrologija je rođena u istom trenutku kada i čovječanstvo. Spominje se kako je egipatski faraon pokušao uništiti Nou, vjerujući da će tako zaustaviti Veliki potop, ali je zajedno sa cijelom svojom obitelji nestao u njemu.
Također se govori o Efilimounu, koji je bio glavni astrolog toga doba. Smatra se da je kroz astrologiju vidio da će se dogoditi Potop te je zamolio Nou da ga primi u njegovu Arku, što je ovaj i učinio. Sklopivši tako savez s Noom, postao je dvadeset i šesti kralj u drugoj dinastiji Egipta i izgradio grad Memfis. Misraim, njegov sin, poznavao je sve tajne magije i astrologije u prvim danima novoga doba nakon Potopa. Još i danas se vjeruje da je on projektirao i sagradio veliku piramidu. Povjesničari dalje tvrde da su Aleksandru Velikom, kada je pobijedio Darija III., prišli Kalistenci i predstavili mu astronomske radove Babilonaca koji su datirali još od 2230. god. prije Krista. U tim su spisima bili detaljni podaci o međusobnim odnosima planeta prema položaju Sunca i Mjeseca, punog Mjeseca i eklipsi, itd., što je dokazivalo kako su Babilonci poznavali znanost o astrologiji tisuće godina prije Krista. Misterij velike piramide u Egiptu, koju je navodno gradio Misraim, leži u kompleksnim astrološkim izračunima, koje je on sam načinio prije njene gradnje. Izaija govori u poglavlju XIX, stih 19: “U to vrijeme bio je oltar Gospodinu usred zemlje Egipta i stup Gospodina podignut u njegovu čast na samoj granici”. I doista, ovo je predskazanje potvrđeno, jer upravo velika piramida dijeli gornji i donji Egipat. Sam Misraim je odredio da se baš na 30° geografske širine (paralele) počne graditi velika piramida, a upravo je to bila granica donjeg i gornjeg Egipta. Ako se zbroje sve stranice piramide, dobije se točno 32 524 inča (1 inč = 2,5 cm), što odgovara kalendarskoj solarnoj godini od 365,24 dana. Tako je velika piramida postala primjer najsavršenije orijentacije ikad sagrađene u svijetu. Iako je Abraham poznat kao “otac Židova”, on je zapravo prema rođenju Kaldejac. Biblija nam govori kako je on došao iz grada Ur iz Kaldeje. Stoga je shvatljivo kako je bio učen u astrologiji, jer je u to vrijeme grad Ur bio daleko poznatiji od Babilona ili Ninevaha. U Postanku, prvo poglavlje, stih 16, rečeno je: “I Bog stvori dva svjetla, veće svijetlo da vlada danom (Sunce), a manje svijetlo (Mjesec) da vlada noću; on stvori i zvijezde (planete) također.”
Astrolozi antičkog doba
U starim analima iz Perzije nalazimo kako se astrologija prakticirala i zagovarala od najvećih kraljeva toga doba. Perzijski filozof i prorok, osnivač mazdaizma, kulta mudrosti, i središnja figura zoroastrizma, Zaratustra (smatra se da je živio oko 1200. godine prije Krista), i sam je studirao astrologiju. Al Hakim, poznati perzijski filozof (čiji je brat bio kralj Gushtasp), vodio je kraljevstvo prema astrološkim naputcima. U svojoj knjizi “Judicia Gjamaspis” on raspravlja o konjukcijama planeta. U tom radu predskazuje rođenje velikog učitelja u Palestini, Krista, i velikog propovjednika Muhameda, koji će se pojaviti nakon Krista. Navodi i to da će se magijska religija uništiti.
U Kini je astrologija također davno utemeljena. Čak su i sami kraljevi birani prema svom astrološkom znanju, kao, primjerice, car Chueni (2513. pr. Kr.). U drevnoj Grčkoj, u vrijeme najvećeg procvata kulture i moći, mnogi su najveći filozofi bili i astrolozi. Anaxagoras (500–428. pr. Kr.) je posvetio cijeli svoj život studiranju astrologije, a Pitagora (582–496. pr. Kr.), Platon (428–348. pr. Kr.), i Aristotel (384–322. pr. Kr.), također su bili upućeni u astrologiju.
Hipokrat (460–377. pr. Kr.), otac medicine, je tvrdio: “Osoba koja ne poznaje astrologiju treba biti nazvana budalom, radije nego liječnikom.” U Rimu, rimski državnici, pjesnici i filozofi, kao što su Virgil (70–19. pr. Kr.), Ciceron (106–43. pr. Kr.), i njegov prijatelj Figulus (98–45. pr. Kr.), kao i Horacije (65–8. pr. Kr.), bili su veliki poklonici astrologije. Astrolog Suktonije je predskazao da će Gaj Julije Cezar Oktavijan (63. pr. Kr. – 14. po Kr.), rimski vojskovođa i državnik koji je postao prvi rimski car, postati vladar svijeta. Grčki povjesničar, zemljopisac i filozof, Strabon (63. pr. Kr. – 24. po. Kr.), spomenuo je kako su tih dana astrologe nazivali Kaldejcima ili Babiloncima, jer su izvorno došli iz Kaldeje ili Babilona.
Ptolomejeva astrologija
Claudius Ptolemaeus – Ptolomej (83–161. po Kr.)
Claudius Ptolemaeus (83–161. po Kr.), poznat na hrvatskom kao Ptolomej, bio je starogrčki ili staroegipatski matematičar, zemljopisac, astronom i astrolog, koji je živio u Rimskom Egiptu. U svojoj knjizi “Almagest” zabilježio je položaj 1080 zvijezda i podijelio ih u 48 zviježđa. Njegov sustav je pošao od Aristotelovih vjerovanja i održao se 1 400 godina.
Ptolomej je napisao nekoliko znanstvenih rasprava, od kojih će tri odigrati znatnu ulogu u razvoju islamske i europske znanosti. Prva od tih već spomenuta je astronomska rasprava koja je danas poznata kao “Almagest” (“Velika rasprava”, ili izvorno, “Matematička rasprava”). Druga je “Geografska uputa”, koja predstavlja temeljit prikaz zemljopisnoga znanja grčko-rimskoga svijeta. Treća je astrološka rasprava poznata kao “Tetrabiblos” (“Četveroknjižje”) u kojoj on pokušava horoskopsku astrologiju prilagoditi tadašnjoj Aristotelovskoj filozofiji prirode. Detaljno je razradio i geocentrični sustav koji je po njemu nazvan Ptolomejev sustav.
Ptolomejevi astrološki radovi
Godine 815. po Kristu, šesti arapski Kalif, Mamoon-orra-sheed, naredio je da se astrološki radovi Ptolomeja prevedu na arapski. U 13. je stoljeću, Fridrik II. (1194–1250.), car Svetog Rimskog Carstva, naredio da se Ptolomejevi radovi prevedu s arapskog na latinski. Alfonso, kralj Kastilje, naredio je da se jedan primjerak prevede na španjolski. Godine 1538. publiciran je potpuni tekst Ptolomejevog astrološkog rada. Nakon uništenja Rimskog carstva, talijanski astrolog, matematičar i monah, Placidus de Titus (1603–1668), publicirao je svoju knjigu “Nebeska filozofija”, koja je sadržavala horoskope tridesetak najeminentnijih ljudi u Europi, kako bi potvrdio istinitost i znanstvenost Ptolomejevog astrološkog rada.
Astrolozi Srednjega vijeka
Kraljica Elizabeta I. (1533–1603.) bila je zagovornica astrologije i stoga je podržavala slavnog Johna Deea. John Dee (1527–1608.), bio je engleski astrolog, astronom, matematičar, alkemičar, okultist i savjetnik kraljice Elizabete I. Sir Francis Bacon (1561–1626.), engleski filozof, pravnik i državnik, kao i Johannes Kepler (1571–1630.), njemački astronom i matematičar, bili su izvrsni astrolozi. Sir Isaac Newton (1642–1727.) i Sir John Flamsteed (1646-1719.) također. Sir John Flamsteed bio je engleski astronom i prvi nositelj naslova kraljevskog astronoma. Katalogizirao je preko 3000 zvijezda. Zvjezdani atlas “Atlas Coelestis” iz 1729. sastavljen je prema njegovim promatranjima.
Uz pomoć astrologije položen je i kamen temeljac za poznati Greenwich Observatorij. Engleski kralj Charles I. (1600–1649.) učio je astrologiju od slavnog Sir Eliasa Ashmolea (1617–1692.), koji je utemeljitelj Ashmoleanske knjižnice u Oxfordu. Sir Elias Ashmole je bio poznati engleski astrolog i alkemičar.
Kraljica Ana (1665–1714.), prva kraljica Velike Britanije i posljednja kraljica samostalnih kraljevina Engleske i Škotske, te kraljica Irske, pozvala je na svoj dvor slavnog nizozemskog astrologa i mistika, Vana Galgebrokea, koji je točno prorekao mjesec i godinu njezine smrti. Dr. John Butler, rektor iz Lichborougha (Engleska), u početku je bio veliki protivnik astrologije, ali je kasnije postao poznati astrolog. Godine 1668. objavio je astrološku natalnu kartu Isusa Krista.
Slavni engleski astrolog William Lilly (1602–1681.) nekoliko je puta opomenuo engleskog kralja Charlesa I. o predstojećim lošim događajima, ali ga ovaj nije poslušao. Također je 1651. predskazao veliki požar u Londonu koji se dogodio 1666. godine. Zbog toga je bio i pozvan na odgovornost, jer su gradski vlastodršci posumnjali da je bio umiješan u izbijanje požara. No, nakon njegovih odgovora da je sve to Božje djelo, a kako je to Bog izveo nije mu poznato, poštovanje prema astrologiji je enormno poraslo.
Veliki Napoleon I. Bonaparte (1769–1821.), francuski vojskovođa, državnik i car, zamolio je svećenika benediktinca, poznatog astrologa, Pierrea le Clerca, da mu napravi horoskop najpovoljnijeg dana za postajanje Prvog konzula. Nakon što je postao Prvim konzulom, slijedivši upute Le Clerca, Napoleon I. Bonaparte postao je car Francuske (zbog toga mu je darovao kuću u Versaillesu i dobru mirovinu). Pet dana prije poznate bitke na Waterloou, Le Clerc je sa svojom astrološkom kartom pokušao doći do Napoleona, ali je bio spriječen i pronađen mrtav sa svojim horoskopom u rukama. Neke od stranica ovoga horoskopa i danas se čuvaju u arhivu u Parizu.
Dakako, ovaj se članak može protegnuti sve do današnjih dana kako bismo uvidjeli koliki je veliki broj poznatih osoba iz prošlosti bio blizak s astrologijom. Nažalost, mnogi ljudi još i danas žive u strahu ili neznanju o astrologiji. “Bolje je ne znati što nas čeka sutra”, najpoznatija je njihova uzrečica. No, podsjetimo se, čovjek je stvoren na Božju sliku i priliku, pa prema tome posjeduje i moć znanja, a to je ono što čovjeka dijeli od nižih oblika života (životinje, morska stvorenja, biljke itd.). Uz pomoć znanja, čovjek postaje slobodan – slobodan od sudbine ili vjere da je neznanje blaženstvo života. Primjerice, ukoliko poveći crijep pada s krova prema našoj glavi, oni pametni će se odmah izmaknuti i tako spasiti, no, crijep će i dalje padati sve dok se ne razbije o tlo. Drugim riječima, zakon ili uzrok koji nas je u ovome slučaju mogao ubiti (djelujući putem crijepa) i dalje postoji (karmički zakon, sudbina, usud), ali pametni su izmakli zloj sudbini zbog svoga znanja i pameti i tako se spasili.
Dakle, slično tome, povucimo ovdje paralelu s astrologijom, ako u svome horoskopu saznate vrijeme početka ili razdoblje neke bolesti, tada trebate biti inteligentni i učiniti sve potrebne korake kako bi tu bolest izbjegli, ili barem ublažili njezine posljedice.
Astrologija je nauk, darovan od Boga, koji nam pomaže da izađemo iz ovog složenog labirinta materijalnog svijeta. Baš kao dobra mapa, karta ili kompas u pustinji ili na pučini oceana, ona nam pomaže u odabiru najboljeg puta koji nas može sigurno i bezbolno (ili barem s najmanjim posljedicama) dovesti do cilja. Astrologija pomaže u našem materijalnom i duhovnom razvoju te nam govori što sve trebamo učiniti kako bismo kvalitetnije i sretnije proživjeli svoj život. To je nauk svjetlosti, jer unosi u naš život luč ili zvijezdu vodilju dok lutamo po tami ovoga svemira. Kao što svemir ne može živjeti bez svjetlosti Sunca, tako ni ljudska bića ne mogu živjeti bez astrologije, “vladara svjetla”, nauku koji nam govori o planetima i njihovom utjecaju na naše živote.
